Notre Dame, Paris. Photo: flickr/jespel
Notre Dame, Paris. Photo: flickr/jespel

ESI komentar: Francuska krši obećanje Evropske unije Balkanu?

Pišu: Gerald Knaus i Alexandra Stiglmayer

29. septembar  2010

This opinion piece is also available in Albanian, English, and French.

Update: Good news for Albania and Bosnia (1 October 2010)

Dana 14. septembra, Evropska komisija izvijestila je da su Albanija i Bosna i Hercegovina učinile sve što je Evropska unija zatražila od njih kako bi se kvalifikovaleza bezvizni režim sa Schengenskim državama. Ovo je bilo službeno priznanje za više od dvije godine napornog rada i teških reformi.

Makedonci, Crnogorci i Srbi putuju još od decembra prošle godine bez ikakvih ograničenja u EU. Sve što sada odvaja Albance i Bosance da počnu uživati tu istu slobodu prije kraja 2010. godine jesu glasanja za ukidanje vizne barijere u Evropskom parlamentu i Vijeću, kojeg čine svih 27 država članica EU.

Proces liberalizacije viznog režima je sjajan primjer EU “soft power“ („meke moći“) koja se temelji na jasnom uslovljavanju. Početkom 2008. godine, pet balkanskih zemalja dobile su "mape puta“ ka ukidanju viznog režima koje su navele gotovo 50 uslova. Zahtjevi su se protezali u rasponu od sigurnih biometrijskih pasoša i dobro zaštićenih granica, preko novih mehanizama za borbu protiv organizovanog kriminala i ilegalnih migracija, do jačanja saradnje sa evropskim agencijama za provođenje zakona. Ovaj proces je pretvorio balkanske zemlje u partnere koji pomažu zaštiti EU od prijetnji iz vana.

Srbija, Crna Gora i Makedonija su ispunile uvjete koje im je postavila EU još u 2009. godini. Iako su Bosna i Albanija u to vrijeme zaostajale za njima, one su sada dostigle svoje susjede. Komisija je navela: "Albanija i Bosna i Hercegovina su preduzele sve potrebne mjere kako bi ispunile sve preostale uslove [...] i u skladu s tim, mogu se prebaciti sa negativne liste (Aneks I) na pozitivnu listu (Aneks II) Uredbe 539/2001.’’

Došlo je kao šok, dakle, kada se Francuska prošlog četvrtka usprotivila održavanju obećanje koje je dala EU, stavljajući nalaze Komisije u nekoliko područja pod znak pitanja.

Suštinu francuskih prigovora je lako odbaciti. Ocjene Komisije se temelje na procjeni stotina konkretnih kriterija. Kako bi se potvrdio napredak, Komisija je tokom protekle dvije godine sprovela 30 terenskih misija i u Albaniji i u Bosni. Uglavnom kako bi uvjerili i umirili vlade zemalja članica EU, svaka misija je uključivala stručnjake imenovane od strane EU država. Vlastita istraživanja i analize od strane ESI-ja pokazali su da su izvještaji Komisije pravedni i ispravni.

Mjere koje su poduzele Bosna i Albanija već proizvode rezultate. U junu 2010, Interpol-ov generalni sekretar pohvalio je BiH za njeno liderstvo "u spriječavanju opasnih kriminalaca da koriste lažne putne isprave i da prelaze preko granica ukradenim motornim vozilima." U svom najnovijem ‘’Izvještaju o trgovini ljudima", objavljenom ovog ljeta, Državni ured Sjedinjenih američkih država smjestio je Bosnu u prvu kategoriju zemalja koje se učinkovito bore protiv trgovine ljudima. (Hrvatska je jedina druga zemlja zapadnog Balkana koja je uključena u ovu kategoriju, a čak sedam zemalja članica EU su niže rangirane.) U Albaniji se broj prvostepenskih presuda za organizovani kriminal povećao s 317 u 2008., na 446 u 2009. godini. Albanska agencija za javne nabavke je ove godine osvojila drugo mjesto UN-ove nagrade za poboljšanje transparentnosti, odgovornosti i odaziv u javnoj službi.

Francusko doveđenje u pitanje nalaza Komisije i tvrdnja da BiH i Albanija ne bi u 2010-oj trebale dobiti ono što je Srbija dobila u 2009. godini, je na štetu već opadajućeg kredibiliteta EU u cijeloj regiji i ukazuje na to da je EU uslovljenost zapravo vođena ne reformama, nego politikom.

Govori se o nekoliko mogućih razloga za ovu promjenu francuskog stava. Neki smatraju da je taj potez zapravo francuska osveta Komisiji, koja je nedavno žestoko kritikovala Sarkozy-jevu vladu zbog zatvaranja romskih kampova i protjerivanja njihovih stanovnika u Rumuniju. Drugi tvrde da se ona temelji na populističkoj anti-muslimanskoj pristranosti.

Stanovnici Makedonije, Crne Gore i Srbije su pretežno hrišćani. Stanovništvo Albanije i Bosne i Hercegovine (i Kosova, kome nije ni dat proces vizne liberalizacije) su većinom muslimani. Svi, uključujući i francuskog ministra vanjskih poslova Bernarda Kouchnera, se slažu u tome da bi percepcija kako se radi o antimuslimanskom stavu predstavljala veliku prijetnju evropskim interesima na Balkanu. U komentaru objavljenom prije nekoliko mjeseci, Kouchner je napisao:

"Tehnički uvjeti moraju biti ispunjeni, naravno, ali ne smijemo dopustiti da se stekne dojam kako su balkanski muslimani diskriminisani i spriječeni da koriste iste olakšice koje Srbi ili Crnogorci, s punim pravom, koriste od kraja prošle godine. Pravo na slobodno putovanje Evropom je esencijalno za narode Zapadnog balkana, kako bi  se osjećali kao punopravni članovi cijele Evropske porodice."

Koji su mogući ishodi ove priče? Najbolje rješenje bi bilo da velika većina zemalja članica EU i Evropski parlament, čiji stav snažno ide u prilog ukidanja viznog režima što je prije moguće, uvjere Francusku da promjeni svoj stav. Francuski ministar vanjskih poslova mogao bi doprinijeti tomu tako što bi upozorio Elizejsku palatu na ogromnu štetu francuskom imidžu u regiji ukoliko se Francuska i dalje protivi ukidanju viznog režima za Bosnu i Albaniju.

Druga je mogućnost da belgijsko Predsjedništvo EU stavi ovo pitanje na glasanje uprkos francuskom negodovanju. Dokle god je Francuska jedina koja se protivi, lako se može nadglasati. Čak i da se jedna ili dvije članice pridruže Francuskoj, opet bi neophodna "kvalifikovana većina" (otprilike većina od tri četvrtine) bila postignuta. To će pokazati regiji da većina članica EU odbija kompromise na račun "stroge, ali pravedne" politike uslovljenosti Evropske unije.

Treći i najgori ishod bi bio da stav Francuske prevlada i da joj se pridruže druge članice EU. U tom slučaju, Evropska unija bi prekršila svoje jasno obećanje regiji. To bi ozbiljno ugrozilo EU uticaj u kritičnom trenutku. U Bosni, to bi diskreditovalo sve one koji su u 2009. godini tvrdili da sve etničke zajednice u zemlji trebaju raditi zajedno kako bi se došlo do potrebnih kompromisa u vezi sa evropskim integracijama i bezviznim režimom. U Albaniji, to bi potkopalo EU napore za postizanje doze stabilnosti u uveliko polarizirovanom domaćem okruženju. No, iznad svega, odbijanje ukidanja viza Bosni i Albaniji bi poslalo signal o korištenju dvostrukih standarda.

„Soft power“ EU je često nazivana jednom od najmoćnijih alata vanjske politike. Ipak, ova moć zavisi od kredibiliteta i dosljednosti EU. Ako EU odustane od svog obećanja o bezviznim putovanjima, kredibilitet njenih budućih napora u Bosni i Albaniji, kao i na Kosovu, će trpiti strahovitu štetu.

Francuska je, od Zagrebačkog samita 2000. godine i nadalje, učinila mnogo za područje Balkana. Taj samit, prvi koji je ponudio Balkanu evropsku perspektivu, pokrenut je od strane tadašnjeg francuskog predsjednika Jacques-a Chirac-a. Ministar vanjskih poslova i francuski intelektualci su upozorili na opasnost anti-muslimanskih predrasuda u EU politici na Balkanu. 

Ambasadori država članica EU će danas (29.9.) u Briselu razgovarati o pitanju viznog režima. Njihov sastanak je prilika za Francusku da odstupi od svoje iznenađujuće neodgovorne politike prema Bosni i Albaniji.

 

Gerald Knaus i Alexandra Stiglmayer osnivači su Evropske inicijative za stabilnost, think tanka koji je pažljivo pratio proces liberalizacije viznog režima za zapadni Balkan. www.esiweb.org/whitelistproject
The Schengen White List Project