Integracija Turske predstavlja jedan od najvećih i najvažnijih izazova za EU u narednim godinama. Ona postavlja brojne nove dileme pred EU, ali također donosi i potencijal za jačanje turske demokracije i potiče rast jedne od najvećih svjetskih ekonomija.

Turska je doživjela značajnu transformaciju, osobito u zadnjih pet godina. Brojne političke reforme i europeizacija socijalnih debata su okarakterizirali tu transformaciju. Na izvjestan način, transformacija u Turskoj je za EU uspješna priča. Turska ima i veliki strateški značaj za EU, a ima i impresivno dinamičan privatni sektor. Međutim, izazovi ostaju.

Među ovim izazovima, posebno vrijedan pažnje je regionalni disparitet unutar Turske. Nerazvijenost u provincijama u centralnoj, istočnoj i jugoistočnoj Anatoliji je postavljena kao jedno od najurgentnijih pitanja i za Turske i za EU kreatore politike kada razmišljaju o integraciji Turske u EU. Dinamizam privatnog sektora u Turskoj je impresivan i predstavlja veliki potencijal. Međutim, u mnogo slučajeva privatna inicijativa ne cvjeta zbog slabe infrastrukture i obrazovanja kao i zbog velike ekonomske krize uzrokovane uglavnom političkim rukovodstvom koje je postojalo do kraja 1990-ih.

Do danas, evropska zajednica koja se bavi istraživanjem politike nije posvetila dovoljno pažnje ovim problemima. Mnoge debate u Evropi o priključenju Turske ostaju na abstraktnom nivou. Ekonomski i demografski podaci trebaju se ažurirati, a promjene u društvenim, političkim i ekonomskim sferama se trebaju inkorporirati u baze podataka u Evropi. Trenutno se mali broj evropskih institucija (osim Evropske Komisije) zapravo time bavi. Razvoj dubljeg razumijevanja modernog turskog društva, priznavanje promjena koje su se dogodile i izazovi koji još uvijek postoje od izuzetne su važnosti za realnu EU politiku prema Turskoj.

ESI se želi baviti rastućom potrebom za empirijskim i analizama rađenim na terenu o Turskoj za vrijeme ovog perioda rapidnih promjena i doprinjeti boljem razumijevanju dinamike u Turskoj.